Osnovna škola Milna Brač

Poremećaji u ponašanju uključuju sva ona ponašanja djeteta koja nisu prilagođena njegovoj životnoj dobi ili okolini te ometaju funkcioniranje djeteta tako što štete djetetu i/ili okolini dovodeći ga u sukobe ili ga isključuju iz komunikacije s okolinom.

Razlikujemo dvije vrste poremećaja:

Aktivni poremećaji u ponašanju odnose se na sva društveno nepoželjna i neprihvatljiva ponašanja, ponašanja koja odstupaju od uobičajenih i  očekivanih. Djecu koja se ovako ponašaju često opisuju kao nemoguću, zločestu, bez kontrole itd.

Pasivni poremećaji u ponašanju obuhvaćaju djecu koja su povučena, često izolirana i neprihvaćena od vršnjaka. Kako oni ne ometaju rad u školi i ne izazivaju probleme, ne percipira ih se kao „problematične”te često izostaje neophodna intervencija i pomoć odraslih.

KAKO PREPOZNATI PONAŠANJA KOJIMA DJECA ŠALJU POZIVE U POMOĆ?

U svome širem značenju, poremećaji u ponašanju obuhvaćaju: izostajanje iz škole, nedisciplinu u školi, neposlušnost, prkos, skitnju tijekom dana, laganje, varanje, žicanje, prijetnje, pušenje, konzumiranje droge i alkohola, ostajanje vani usprkos zabrani roditelja, kršenje pravila, ispade bijesa, povlačenje, osamljivanje, nedostatak empatije, pretjerani strah, psihosomatske teškoće, interese neprimjerene dobi, odsutnost navika primjerenih dobi, česte promjene raspoloženja, neprimjerenu komunikaciju s vršnjacima i odraslima, nezrelo ponašanje, poremećen sustav vrijednosti, kršenje javnog reda i mira, nizak prag tolerancije na frustraciju …

Važno je naglasiti kako se ovakva ponašanja moraju javiti više puta i trajati neko vrijeme kako bi se govorilo o PUP-u.

KOJI SU UZROCI RAZVOJA POREMEĆAJA U PONAŠANJU?

Teorije o uzrocima razvoja poremećaja u ponašanju pripisuju odgovornost društvu, negativnoj klimi u školi, neprikladnim roditeljskim postupcima (npr. fizičko kažnjavanje, prijetnje..), nasljeđu i sl.

Svima im je zajednička pretpostavka da ovakva negativna ponašanja služe kao SOS signali za odrasle da dijete nije sretno i zadovoljno, te da njegove potrebe nisu adekvatno zadovoljene.

Prepoznajte djetetov poziv u pomoć

Važno je ne tumačiti djetetova negativna ponašanja osobno, već čuti poziv u pomoć. Najčešće je svrha kršenja normi i pravila upravo poziv drugima (prvenstveno roditeljima) da djetetu razjasne granice, da mu ih čvršće postave. Kad imamo jasnije granice, svijet je, za nas, sigurnije mjesto, jer znamo što smijemo činiti, a što ne.

Zajedno s djetetom dogovorite jasna pravila ponašanja

Dogovorite koliki džeparac dijete može dobiti, dokad mora doći kući, obveze vezane uz školu i kuću, ponašanje prema drugim ljudima... Pravila je dobro napisati na papir, kako ne bi došlo do nerazumijevanja.

Djeca trebaju sudjelovati u dogovaranju pravila kako bi preuzela odgovornost za svoja ponašanja.

DOGOVORITE UNAPRIJED POSLJEDICE U SLUČAJU NEPOŠTIVANJA PRAVILA PONAŠANJA

Objasnite djetetu zašto kršenje dogovorenih pravila za sobom povlači posljedice. Pravila i posljedice prilagodite djetetovim potrebama, dobi i sposobnostima (npr. nerealno je hiperaktivnom djetetu zabraniti izlaske mjesec dana), ali i vlastitim mogućnostima kako biste mogli biti ustrajni (neka posljedica traje onoliko koliko možete izdržati).

Posljedice NE SMIJU uključivati fizičko kažnjavanje, ponižavanje, psihičko maltretiranje, uskraćivanje zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (hrana, voda, odjeća,...), prijetnje.

Razgovarajte s djetetom

- Djecu koja su često povučena, tužna i šutljiva odrasli su skloni zanemariti jer su“dobra i ne stvaraju probleme”, a važno je razgovarati s njima kako biste saznali više o tome što ih muči.

- Dajte djetetu do znanja da ga volite.

- Učite dijete da poštuje autoritet.

- Pohvalite dijete za svaki njegov trud.

- Redovito surađujte sa djetetovom školom i s ostalim stručnjacima koji rade s njim.

- Pomozite djetetu da nadvlada vlastite strahove: dijete postupno izlažite onom čega se boji i omogućite mu da vidi Vas ili vršnjaka kako bez straha radi ono čega se boji.

- Pokažite Vašem djetetu kako se uspostavljaju kontakti s drugim ljudima: kako se upoznaje, postavlja pitanja, daje komplimente, započinje razgovor sa vršnjakom...

Predlažemo da pri svemu što radite u obitelji imate na umu kinesku priču o čudesnom bambusu.

Kad posadite sjeme te neobične biljke, ništa se, osim tankog izdanka, ne vidi cijele četiri godine. Za to se vrijeme rast odvija ispod tla, u velikom vlaknastom korijenju koje se širi i prodire duboko u zemlju. Ali pete godine kineski bambus može narasti i do 32 metra. Mnogo je toga u obiteljskom životu slično kineskom bambusu. Radite, ulažete vrijeme i trud i činite sve što znate i možete, ali ponekad tjednima, mjesecima pa i godinama ne vidite nikakve rezultate.

No, budete li strpljivi, nastavite li raditi, doći će i ona “peta godina” i zapanjiti vas rastom i promjenama.